Europsko rukometno prvenstvo za gluhe
Oreadea, Rumunjska 8.-14. travanj 2000.

Prvo kolo
Prvo kolo igrali smo protiv domaćina Rumunja. Dosad smo igrali s njima 3 puta i svaki put smo ih rasturili s preko 10 golova razlike. Raspored utakmica nama je odgovarao uvijek u prva dva kola na dosadašnjim prvenstvima Evrope i svijeta jako igrali slabo i zbog toga nikada nismo osvojili prvo mjesto. Za vrijeme zagrijavanja primijetili smo da imaju neke nove igrače. Kasnije smo uvidjeli da su ti novi igrači u stvari čujući koje su Rumunji "prošvercali" u momčad. To je, uz vrlo loše i pristrano suđenje, bio jedan od najvećih problema na prvenstvu, ali nismo mogli ništa učiniti. Međutim, neki su predložili da se uvede audiometrija za sve igrače kako bi se provjerilo jesu li svi stvarno gluhi. Bilo bi bolje da svaka nacionalna vrsta sama provjeri svoje igrače, ali ovaj nam je primjer pokazao da se na to ne možemo uvijek oslanjati. Eto, i mi gluhi imamo potrebu za provjerama sličnima doping kontroli...
No, vratimo se samoj utakmici. Kad je utakmica počela Rumunji su bili nekako tvrdi što nas je neugodno iznenadilo, ali mi smo dobro igrali. A igrali smo ne samo protiv rumunjskih igrača nego i protiv sudaca. Suci su, naravno, bili Rumunji. Tijekom utakmice naš glavni, standardni igrač i kapetan Mario Lušić koji ima puno utakmica u rukama, ozbiljno se ozlijedio što se vidjelo i izlaskom iz igre i dvorane uz pratnju liječnika. Na kraju se ispostavilo da mu je slomljena ključna kost. Zamalo se i naš golman Dejan Šagovac, najbolji gluhi golman na svijetu, povrijedio jer se Rumunj zaletio u njega u jednoj kontri. Na kraju je bilo 18:14 za nas i mislima se okrenuli sljedećoj, povijesnoj utakmici protiv Jugoslavije.
Moram reći da smo imali 22 minute isključenja što znači da smo često igrali s igračem manje. Najveće iznenađenje je bio poraz svjetskih i evropskih prvaka Talijana od Danaca koji nisu bili ozbiljni kandidati za medalju (22:27). Uoči prvenstva znalo se tko će biti najozbiljniji kandidati za medalje: Njemici, Talijani, mi i Rumunji zbog domaćeg terena, domaćih navijača i domaćih sudaca. Njemici su očekivano pobijedili Jugoslaviju (15:11). Nama je jako teško palo to što je nas igrač Lušić povrijeđen i to sto je golman imao problema s koljenom, ali se oporavio prije utakmice s Jugoslavijom.

Drugo kolo
Prije utakmice protiv Jugoslavije mi smo se maksimalno fizički i psihički pripremili. Nama je ta utakmica mnogo značila jer protivnik nije bio bilo tko. U prvih 10 minuta bili smo ravnopravni, a kasnije smo krenuli ozbiljnije i na kraju smo ih razbili. Moram reći da smo opet imali problema sa sucima zbog velikog broja isključenjai (u dva navrata smo igrali s dva igrača manje i nismo primili gol nego smo im dali gol). Završilo je 10:3 uz puno naših promašaja. Drugo poluvrijeme je bilo formalnost jer smo sve riješili u prvom poluvremenu. Dali smo priliku mlađim igračima kojima je to bio prvi nastup za reprezentaciju i na našu radost upisali su se u listu strijelaca. Utakmica je protekla mirno uz pravi sportski ugođaj i nije bilo nikakvih ispada. Najveće iznenađenje je opet bio najveći poraz Italije od Njemačke s 11 golova razlike (22:11). Nismo sumnjali u kvalitete Njemačke, ali tolika gol razlika... Rumunji su očekivano pobijedili Dansku (22:20).

Treće kolo
Utakmica protiv Talijana. Nama je to bio dugoočekivani susret, Dan "D". Kad smo shvatili da Italija nije tako jaka kao prije nismo se trudili pripremiti za utakmicu ali nas je selektor Bjegović upozorio da još nije sve gotovo. Objasnio nam je da Talijani, ako nas pobijede, mogu doći do medalje i da će igrati protiv nas na sve i ništa. Protiv Jugoslavije smo se psihički ispraznili a to se vidjelo na utakmici protiv Italije. Utakmica je bila jako tvrda, napeta i teška za gledati (tako su mi rekli gledatelji). Talijani su bili kao uvijek grubi i prgavi, suci loši a neki naši standardni igrači su igrali ispod svoje razine. Bilo je malo golova u prvom poluvremenu (6:6),a u drugom smo poveli s tri gola. Talijani su nas sustigli, pa smo se opet odlijepili i na kraju pobijedili 16:13. Moram napomenuti da je nas Mario Lušić "pobjegao" iz bolnice da nam da podršku i da navija za nas što nam je mnogo značilo. Rumunji su remizirali s Jugoslavijom (15:15), zahvaljujući domaćim sucima koji su znatno oštetili Jugoslavene. Njemačka je očekivano pobijedila Dansku (19:14).

Četvrto kolo
Protiv Danske kojoj je ta utakmica bila presudna: pobjeda ih je vodila u borbu za medalje, a nas bi pak poraz udaljio od borbe za dugoočekivano zlato. Igrali kao protiv Talijana, u grču...Danci su igrali dobro i sve im je išlo za rukom. Suci su opet slabo sudili, ali ne samo nama nego i Dancima. Dopuštali su grubu igru Danaca. Onda je naš selektor uveo jockera - vanjskog igrača Raula Gojanovića na mjestu kružnog napadača kojemu je to bio prvi ulazak u igru. Zabio je 6 golova u najkritičnijim trenucima utakmice kad su se glavni igrači trebali iskazati. Bila je to infarkt utakmica. Naš najbolji igrač, Damir Lončarić, ozbiljno se povrijedio i morao je izaći iz igre (pokušao se vratiti u igru, ali...). Jugoslavija je u međuvremenu "razbila" Italiju s 21:8 (još jedno iznenađenje). Rumunji su remizirali s Nijemcima opet zahvaljujući sucima (13:13).

Peto kolo - završnica
U završnici je Nijemcima bila potrebna pobjeda za osvajanje zlatne medalje protiv nas a nama je bio dovoljan neriješen ishod. Međutim, da su Rumunji izgubili od Italije, Jugoslavija bi se dočepala brončane medalje.
Utakmica između nas i Njemačke je bila posebna priča. Suci su kasnili 20 minuta zbog elementarnih nepogoda (poplava) na sjeveru Rumunjske. Utakmica je bila lijepa, borbena i fer zahvaljujući DOBRIM sucima. Bilo je svega dva isključenja s naše strane, a s njihove jedno isključenje. Moram reći da smo brojčano bili prepolovljeni, bez glavnih igrača Maria Lušića i Damira Lončarića, rezervnog golmana Milana Gvozdića (bilo je lijepo vidjeti te najstarije igraće na tribini i kako se živciraju) i neoporavljenog golmana Dejana Šagovca. Cijelo vrijeme rezultat je bio izjednačen, mi smo malo vodili, oni su nas sustigli pa poveli na kraju prvog poluvremena. U drugom poluvremenu izjednačili smo i poveli s tri gola. Zadnjih 10 minuta su nas sustigli i poveli s dva gola razlike. Nakon time-outa smo izjednačili i bilo je 17:17. Nijemci su imali nepune 3 i pol minute da zabiju gol i osvoje zlato, ali odigrali smo zlata vrijedna obranu i osvojili smo loptu (Nijemci učinili tehničku pogrešku). Izdržali smo 25 sekundi dok su Nijemci vršili pressing po čitavom terenu. Pred sam kraj nas je igrač napravio korake na sredini terena i dosuđeno je slobodno bacanje za Njemačku, ali utakmica je bila već gotova i oni nisu mogli preko našeg živog zida sa sredini terena dati gol. Jugoslavija je pobijedila Dansku (19:15), a Rumunji su rasturili indisponirane Talijane koji su se obrukali (29:14).

Angel Numovski, prof.

Rezultati, konačni poredak i lista strijelaca

 

Natrag

Vrh stranice