Iz gluhog ugla

Andrija Žic

OPISMENJIVANJE – NAKON ČETRNAEST GODINA ŠKOLOVANJA?

Nedavno je hrvatsko ministarstvo obrazovanja raspisalo natječaj za sredstva namijenjena akciji opismenjivanja odraslih.

Pomislili smo: nema valjda u Hrvatskoj populacije koja je manje pismena od odraslih gluhih. To je dobra prilika da se naš Savez i naše škole za gluhe (izdvojeno ili skupa) pojave kao tražitelji sredstava pa organiziraju tečajeve, večernje škole, dopisno obrazovanje i sl.

Kad smo prijateljskom razgovoru ovo smo spomenuli, netko je s ironijom primijetio: «Ma, hajde, zar bi bilo koja naša škola za gluhe imala hrabrosti tražiti sredstva za opismenjivanje svojih bivših učenika, nakon što su se u njoj 14 godina školovali?»

Uistinu, nije nam poznato da se netko javio. - Ili možda jest? Negdje smo čuli za «morsku» ideju pametnih propagatora znakovnog jezika: da bi trebalo izdavati tiskane materijale (za gluhoslijepe) na nekakvom «pidgin» hrvatskom jeziku, prilagođujući red riječi i gramatiku hrvatskog jezika znakovima! Tko je na takvu misao došao zaista bi trebao uključiti se u akciju opismenjivanja – ali ne kao učitelj, već kao - učenik!

NE ŽELIMO OSOBU BEZ INVALIDITETA ZA IZVJESTITELJA UN!

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Kofi Annan imenovao je šeikinju iz Quatara, punim imenom i titulom: Sheikha Hessa Khalifa bin Ahmed Al-Thani, novom Izvjestiteljicom Ujedinjenih naroda za pitanja osoba s invaliditetom, odnosno za nadzor nad primjenom Standardnih pravila UN.

Dosad je tu dužnost, od 1944. do danas, obavljao slijepi Bengt Lindquist iz Švedske (posjetio Hrvatsku početkom 1995.).

Shekikha Al Tani suosnivačica je Nacionalnog odbora za osobe sa specijalnim potrebama u Quataru. Sudjelovala je i u pripremanju zakonodavstva o pravima osoba sa «specijalnim potrebama». O neposrednom radu s osobama s invaliditetom, sama priznaje, ne zna mnogo, a nije poznato ni koliko zna o problemima ljudskih prava tih osoba iz međunarodne perspektive.

Četiri međunarodne organizacije osoba s invaliditetom, među kojima je i Svjetska federacija gluhih putem svoje koalicije «Disability Awarennes in Action» izrazile su «krajnje nezadovoljstvo» ovim imenovanjem, jer Al-Thani nije osoba s invaliditetom. Smatraju da su Ujedinjeni narodi ovima učinili «gigantski korak nazad» daleko od deklarativnog zalaganja za načelo «Ništa o invalidnim osobama bez invalidnih osoba!»

Ovo mišljenje ne želimo komentirati – s jedne strane čini nam se logičkim, ali s druge strane pitamo se je li npr. slijepa osoba ili osoba bez noge (dakle invalidna osoba) bliža invalidnim osobama drugih kategorija nego neka osoba bez invaliditeta? Poznaje li, shvaća li problematiku gluhih bolje onaj tko je slijep nego onaj tko vidi? Pitamo se, nema li u ovom otporu imenovanju natruha svojevrsnog «invalidskog šovinizma»?

ZAVRŠAVA LI RAT GLUHIH PREKO TISKA?

Nije lijepo čitati u novinama prepucavanja između gluhih. Zato smo s osjećajem nelagode ovog ljeta uočili na cijeloj širini stranice «Večernjeg lista» naslov kojim se bivši predsjednik udruge gluhih iz Velike Gorice žali da je bez obrazloženja isključen iz Saveza gluhih, te odgovor čelnika Saveza: «Mahao je štapom i prijetio…»

Nećemo prepričavati sadržaj ove javne polemike, jer koga to zanima već zna sve detalje ovog desetgodišnjeg rata gluhih.

Dajemo samo zaključne pasuse izjava jedne i druge strane, jer pokazuju da zapravo više i nema razloga za svađu:

«Htjeli bismo se družiti s gluhim osobama iz cijele Hrvatske i inozemstva, a to možemo samo kroz program Hrvatskog saveza gluhih. U ovom slučaju nisam važan je, važno je da Udruga gluhih Velike Gorice bude primljena u Hrvatski savez gluhih!» – odlučan je gospodin Pečnik.

«Što se tiče Udruge Velike Gorice, treba im naći prostor za djelovanje, udruga mora imati svoju adresu i telefon. Za njih već imamo spremno računalo i telefaks. Otkad Slavko Pečnik više nije njihov predsjednik, već je na to mjesto izabran Marin Župetić, pregovori idu u smjeru njihova učlanjenja u Hrvatski savez gluhih.» - izjavljuje Andrija Halec, predsjednik Hrvatskog saveza.

Nakon ovih izjava mi sada, za Božić, očekujemo «mir među (gluhim) ljudima dobre volje»! (Ž.)


Pismo iz Slovenije

«DJECA POKAZUJU OTVORENU MRŽNJU PREMA IMPLANTATU…»

Dragi prijatelju,
Rado bih ti izlila svoj gnjev i zamolila te da preko Saveza nešto napraviš za vaše mališane iz Suvaga. Jučer su naši bili sa skupinom učenika u Mariboru, kamo su došla i vaša djeca iz Suvaga. Ta su djeca uglavnom imala slušni usadak (kohl. implantat). Bilo im je zabranjeno s našom djecom razgovarati prirodnim jezikom, ali su usprkos tome brbljali kad bi se učiteljica okrenula. Pričali su da su kod njih umrla tri mališana, jedan od posljedica operacije, drugi od pada, treći od infekcije u uhu, pa pokazuju otvorenu mržnju prema implantatu. Jedan dječak, star 9 godina, vrlo inteligentan, upravo je očima gutao naše kako među sobom razgovaraju.
Joj, prijatelju, te djece, iz vašeg i našeg kraja, još uvijek ima mnogo i žrtve su suvremene medicine za vivisekciju, nekakvih terminatora bez duše. To je za moje pojmove zločin. Je li zaista nužno da se već rođenom djetetu zbog gluhoće zatre njegova bit genocidom? To ja ne razumijem. Događa se to i kod nas, a vidim da struka u školi, barem u Ljubljani, nije oduševljena rezultatima. Kako utjecati na roditelje da to ne dopuste? Tisuću i jedno pitanje koje muči mene i još neke.
Kako u Savezu vodim sektor obrazovanja, to me potiče organizirati okrugli stol s međunarodnim sudjelovanjem o toj temi. Nekada i negdje, netko mora objasniti cilj i namjenu tih implantata. Valjda nije cilj struke zauvijek izbrisati gluhe ljude na tako ogavan način, pretvoriti ih u ljude bez jezika i kulture?? Dijete se ne može braniti, zavedene roditelje zavode stručnjaci. A država, poštuje li ona, štiti li ljudska prava nemoćne djece????
Dragi prijatelju, znam da odgovore ne možeš dati, ali znam da i ti imaš dušu i svoje mišljenje. Nekome moram to reći, izliti ljutnju, da mi pomogne razumjeti taj ludi svijet. Ja bih tu djecu dala u posebne škole, gdje bi ih odgajali i učili u humanom duhu, s upoznavanjem njihova jezika i kulture. Nešto slično kao na Gallaudetu.
Sretno, dragi prijatelju, tebi i supruzi, lijepo vas pozdravljam i želim vam mnogo sunca u duši!
Meri

Ovo pismo dobili smo nedavno iz Ljubljane, od naše prijateljice Meri Moderndorfer, ugledne gluhe djelatnice za gluhe (posljednje predsjednice nekadašnjeg Saveza gluhih Jugoslavije). Prenosimo ga bez komentara, s jedinom željom da pružimo objektivnu informaciju o različitim gledanjima na tzv. «umjetne pužnice» koje se usađuju gluhoj djeci. Znamo da ne dijele svi Merino mišljenje, znamo za roditelje oduševljene rezultatima implantacije - ali znamo i za slučajeve kad su djeca «implantirana» protiv njihove volje, na silu.
Najviše nas zabrinjava podatak iz pisma (koji je potvrdila i druga stručna djelatnica za gluhe iz Ljubljane) kako djeca mrze implantat. Nepobitno je i u cijelom svijetu prihvaćeno stručno mišljenje kako korisnici implantata, da bi imali neku korist od njega, moraju biti motivirani, željni slušati njime – drugim riječima moraju ga voljeti!
Bez toga sve će lijepe priče o slušanju pjeva ptica ili Madonne ostati samo – priče! – Ž.


«VOZILI SU ME KAO PAPU…!»

Vratila se početkom prosinca iz Amerike zubarica Blanka, naša članica. Bila je mjesec dana kod brata, liječnika u Kaliforniji. Nasmijala nas je pričajući svoje dogodovštine…
«Kupujući kartu u zračnoj luci u Los Angelesu, brat je spomenuo da ne čujem i da ne znam engleski…
No problem! – rekoše na šalteru i zabilježiše u dokumentima da sam «Disabled Person» (invalidna osoba).
Kad sam se trebala ukrcati, kraj mene se stvoriše uniformirani poslužitelji s … invalidskim kolicima! Usprkos mom smijehu i protivljenju posadiše me u kolica i odvezoše ravno do ulaza u avion…Ušla sam prije svih putnika, sa svim počastima, kao da sam Papa!


Dobila sam i poseban crveni karton privilegiranog putnika pa sam tijekom daljeg puta, prilikom presjedanja u Frankfurtu, kod pregleda prtljage i dr. bila okružena posebnom pažnjom! Kao da sam osobito važna osoba, VIP (Very Important Person)!»
Hm, hm …pa nije baš uvijek loše kad nas gluhe trpaju među invalide!

Iz gluhog ugla 1. dio

E-mail Žic