Hitna služba razvija svijest

Vesna Ivasović

Ako pratite seriju "Hitna služba" gledali ste epizodu u kojoj je otkriveno da je sin dr. Petera Bentona gluh.

Dobro znamo da ono što vidimo na televiziji često utječe na naše mišljenje o nečem što dovoljno ne poznajemo. Scenaristima popularne serije koju gledamo na TV programu sigurno nije bilo lako. Kako prikazati gluhoću, a da ljudi ne pomisle da ono što vide vrijedi za sve gluhe ljude? Mediji imaju jak utjecaj na javno mišljenje - a ne postoji prikaz gluhoće koji bi objedinio sve različitosti koje postoje u zajednici gluhih. "Hitna služba" dobila je 1996. godine nagradu za najbolju TV seriju. Ovo je vjerojatno prvi put da se o gluhoći u nekoj televizijskoj seriji govori kroz duži vremenski period.

Dr. Benton otkriva da je njegov sin Reese gluh i razmišlja o kohlearnom implantu. Bentonovo traženje "najboljeg" načina odgajanja svog sina i njegovi roditeljski postupci izazvali su burne reakcije gluhih gledatelja serije u Americi. Phyllis Frelich je gluha doktorica koja komunicira znakovnim jezikom. Na sastanku s dr. Phyllis, Benton otkriva da je ona gluha. Osjeća se neugodno, jer tada prvi put u životu sreće gluhu osobu. Postepeno se opušta i počinje drugačije gledati na gluhoću svog sina. Dr. Frelich ne vidi gluhoću kao opterećenje. Ona to izjednačava s činjenicom da crnci ne doživljavaju svoju boju kože kao opterećenje. Doživljaj gluhoće je, kao i doživljaj boje kože, samo dio svakodnevnog realiteta osobe. U intervjuu s dr. King Jordanom, prvim gluhim rektorom Gallaudet sveučilišta, u emisiji "60 minuta" (1990), voditeljica pita Jordana bi li rado popio tabletu koja bi mu vratila sluh, kad bito bilo moguće. Jordan je odgovorio: "Ja ne živim u tišini. Živim u prekrasnom vizualnom svijetu i toliko stvari privlači moju pažnju koje vi ni ne primjećujete". S namjerom da pokaže voditeljici koliko je glupo pitanje koje mu je postavila, Jordan ju je upitao: "Biste li se uvrijedili kad bih vam rekao - recimo da Vam mogu dati tabletu koja će vas pretvoriti u muško, biste li željeli postati muškarac?" Ovaj komentar je iznenadio voditeljicu, ali je jasno pokazao kako je uvredljivo kad čujuće osobe pretpostavljaju da se gluhi osjećaju nepotpunima. Jordanov odgovor ukazuje da gluhoća nije značajan nedostatak već značajna različitost. U tom smislu prezentirala je gluhoću i dr. Frelich Peteru Bentonu.

Interakcija između gluhih ljudi i roditelja koji su tek otkrili da im je dijete gluho izuzetno je važna. Većina čujućih roditelja, kad počnu učiti o gluhoći, ne poduzimaju ništa da bi razgovarali s odraslim gluhima i shvatili njihovu perspektivu. Najčešće odluku o odgoju i obrazovanju gluhog djeteta donose čujući stručnjaci - pedijatri i audiolozi. Mnogi se roditelji također odvraćaju od učenja znakovnog jezika zbog pogrešne pretpostavke da zbog toga dijete neće naučiti govoriti. Američki savez gluhih zato podržava način na koji je prikazan susret dr. Bentona i gluhe doktorice.

Marlee Matlin, gluha glumica ("Djeca manjeg Boga") u seriji glumi učiteljicu znakovnog jezika koja poučava dr. Bentona. Iako je mnogi gluhi u Americi kritiziraju zbog toga što znakovni jezik prati govorom, u seriji se može vidjeti nekoliko vrlo dobrih prikaza kulture gluhih. Matlin koristi materijale Vista Signing Naturally program za učenje znakovnog jezika koji se koristi u većini američkih država. Također, mnogi gluhi ne koriste znakovni jezik dok komuniciraju s čujućima. To znači da koriste znakovni bez govora s gluhim osobama, a govore ili znakovni jezik prate govorom dok komuniciraju s čujućim osobama. Lik koji glumi Marlee Matlin potiče Bentona da uči s njom umjesto da uči iz knjiga ili pomoću video kazeta. Iako je moguće naučiti osnove znakovnog jezika na taj način, ništa ne može zamijeniti interakciju s gluhima. Znakovni jezik je vizualni jezik i neuvježbano oko ne može primijetiti neke značajne nijanse.

U seriji se povlači i pitanje tumača. Zbog hitnosti bolnica nije mogla dovesti profesionalnog tumača te čujuća kćerka gluhe doktorice prevodi na znakovni jezik. Gluhe osobe koje dolaze u bolnicu moraju imati mogućnost direktnog komuniciranja s bolničkim osobljem i postavljati pitanja pomoću profesionalnog tumača. Većina djece ne prevodi sve što se govori. Osim toga, ona nisu osposobljena za profesionalne tumače i nije im bliska medicinska terminologija. Međutim, činjenica je da se obično očekuje da članovi obitelji ili prijatelji preuzmu ulogu tumača. Američki savez gluhih smatra da djeca gluhih roditelja ili drugi članovi obitelji gluhih koji poznaju znakovni jezik ne smiju prevoditi u "osjetljivim" situacijama.

Bez obzira smatraju li svi gledatelji da su likovi i situacije u potpunosti prikazani na dobar način, autori serije zaslužuju pohvalu zbog prikazivanja procesa kroz koji prolaze mnogi roditelji kad otkriju da im je dijete gluho ili nagluho. Osim toga, mnoge će ono što su vidjeli u seriji potaknuti da nauče više.

Američki savez gluhih u svom programu rada značajan naglasak stavlja na edukaciju javnosti i bori se za prava 28 milijuna gluhih i nagluhih Amerikanaca. To uključuje one s kohlearnim implantima, one koji koriste slušna pomagala i one koji ih ne koriste, prelingvalno gluhe i one koji su oglušili u kasnijoj dobi. Članovi su i oni koji koriste znakovni jezik i oni koji govore, oni koji su potpuno gluhi i oni s blagom nagluhošću. Potreba za zastupanjem njihovih prava ne mjeri se u decibelima. Upravo to je ono što Američki savez gluhih smatra nedostatkom serije. Naime, radnja u seriji usmjerena je na "prave" gluhe, a trebalo bi prikazati različitost unutar zajednice gluhih - mnogi gluhi i nagluhi komuniciraju na različite načine, ne samo znakovnim jezikom. Osim toga, pravo na zaposlenje, obrazovanje, telekomunikacijska sredstva ili zdravstvenu skrb jednako je za sve gluhe i nagluhe. "Hitna služba", koju gleda otprilike 30 milijuna ljudi, obrazuje javnost i Američki savez gluhih se nada da će se u idućim epizodama obratiti pozornost i na veliku raznolikost u svijetu gluhih.

E-mail Vesna