Standardna pravila o izjednačivanju mogućnosti
za osobe s invaliditetom

II. Područja ostvarivanja ravnopravnosti

Pravilo 5. Pristupačnost

Države trebaju spoznati sveopću važnost pristupačnosti u procesu izjednačenja mogućnosti u svim društvenim sferama. Za osobe s invaliditetom bilo koje vrsti države moraju (a) uvoditi programe akcija koje će fizičku okolinu učiniti pristupačnom i (b) poduzeti mjere da osiguraju dostupnost informacija i komunikacije.

(a) Dostupnost fizičke okoline

1. Države trebaju poduzeti mjere da se u fizičkoj okolini uklanjaju zapreke sudjelovanju svih. Te su mjere stvaranje standarda i smjernica kao i nastojanje oko uvođenja zakonskih propisa kojima je cilj osiguranje pristupačnosti u razna mjesta boravka, kao što su stanovi, zgrade, javna prijevozna sredstva i druga sredstva prijevoza, ulice i druga mjesta izvan kuće.

2. Države se trebaju pobrinuti da arhitekti, građevinski inženjeri i drugi koji se profesionalno bave projektiranjem i gradnjom fizičke okoline, dobiju odgovarajuće informacije o nastojanjima u svezi s invaliditetom i mjerama za ostvarivanje pristupačnosti.

3. Zahtjev pristupačnosti treba biti od samog početka procesa projektiranja uključen u projektiranje i izgradnju fizičke okoline.

4. Potrebno je konzultirati organizacije osoba s invaliditetom kod izrade standarda i normi za pristupačnost. Ove organizacije trebaju također biti uključene na lokalnoj razini od početnog planiranja dalje, kad se prave projekti javnih zgrada, kako bi se na taj način osigurala maksimalna pristupačnost.

(b) Dostupnost informacija i komunikacije
5. Osobe s invaliditetom, a gdje je to prikladno i njihove obitelji i zagovornici, trebaju imati u svim fazama djelovanja pristup punim informacijama o dijagnozi, o pravima i raspoloživim uslugama i programima. Ove informacije trebaju biti pružene u oblicima koji su osobama s invaliditetom pristupačni.

6. Države trebaju razviti strategiju kojom će informacijske usluge i dokumentaciju učiniti pristupačnima različitim skupinama osoba s invaliditetom.
Braille, zvučne snimke na vrpci, krupan tisak i druge odgovarajuće tehnologije treba rabiti da bi se osigurala dostupnost pisanih informacija i dokumentacije osobama s oštećenjima vida. Slično, prikladne tehnologije treba upotrijebiti da bi se osigurala dostupnost govornih informacija osobama oštećena sluha, kao i onima koje teže shvaćaju.

7. U obzir treba uzeti uporabu znakovnog jezika u školovanju gluhe djece, te u njihovim obiteljima i zajednicama. Službe tumača znakovnog jezika trebaju se osigurati i zato da bi se olakšala komunikacija između gluhih osoba i ostalih građana.

8. Isto tako, uzeti u obzir i potrebe osoba s drugim komunikacijskim smetnjama.

9. Države trebaju podsticati medije, osobito televiziju, radio i novine, da svoje usluge učine pristupačnim.

10. Države se trebaju pobrinuti da novi, kompjutorizirani sustavi informiranja, koji se nude javnosti, budu ili od početka dostupni, ili naknadno adaptirani, da bi bili pristupačni osobama s invaliditetom. 11. Udruge osoba s invaliditetom treba konzultirati kad se kreiraju mjere sa ciljem da se informacijske usluge učine pristupačnima.

Pravilo 6. Odgoj i izobrazba
Države trebaju priznati načelo jednakih mogućnosti izobrazbe i odgoja u osnovnim, srednjim i višim školama djeci, mladeži i odraslim osoba s invaliditetom, u integriranim uvjetima. Moraju se pobrinuti da školovanje osoba s invaliditetom bude integralnim dijelom općeg školskog sustava. 1. Opći prosvjetni organi odgovorni su za školovanje osoba s invaliditetom u integriranim uvjetima. Izobrazba i odgoj osoba s invaliditetom treba biti integralnim dijelom nacionalnog prosvjetnog planiranja, izrade školskih programa i organizacije škola.

2. Školovanje u redovitim školama pretpostavlja postojanje službe tumača i drugih odgovarajućih pomoćnih službi. Potrebno je osigurati adekvatnu pristupačnost i pomoćne službe kojima je cilj zadovoljiti potrebe osoba s različitim invaliditetima.

3. Roditeljske skupine i udruge osoba s invaliditetom trebaju biti uključene u obrazovni proces na svim razinama.

4. U državama gdje je školovanje obvezno, ono mora biti osigurano djevojčicama i dječacima sa svim vrstama i stupnjevima invaliditeta, uključujući i one najteže.

5. Posebnu pozornost treba posvetiti skrbi za ove skupine:

(a) Najmanja djeca s invaliditetom;
(b) Predškolska djeca s invaliditetom;
(c) Odrasli s invaliditetom, posebno žene.

6. Da bi se ono što škola pruža prilagodilo osobama s invaliditetom koje su uključene u redovite škole, države trebaju:

(a) Imati jasno izraženu politiku, koju trebaju razumjeti i prihvatiti kako škole tako i šira društvena zajednica;
(b) Dopustiti fleksibilnost školskih programa, s dodavanjima i prilagodbama;
(c) Osigurati kvalitetne materijale, permanentno obrazovanje učitelja i rad pomoćnih učitelja.
7. Integrirano školovanje i programe koji se temelje na djelovanju u općinskoj zajednici treba promatrati kao komplementarne pristupe za ostvarivanje ekonomičnog školovanja i osposobljavanja za osobe s invaliditetom. Nacionalni programi djelovanja u općinama trebaju podstaknuti općine da iskoriste i razviju svoje snage kako bi omogućile obrazovanje osoba s invaliditetom u lokalnoj zajednici.

8. U situacijama gdje opći školski sustav zasad nije u stanju na odgovarajući način zadovoljiti potrebe osoba s invaliditetom, može se uzeti u obzir specijalno školovanje. Cilj mu treba biti pripremanje učenika za školovanje u redovitom školskom sustavu. Kvaliteta ovakvog školovanja treba odražavati iste standarde i težnje kakve ima i redovita škola, te mora biti usko povezano s njome. Kao minimalno, učenici s invaliditetom trebaju dobivati jednak dio sredstava za školovanje kao i učenici bez invaliditeta. Države trebaju postaviti kao cilj postupno integriranje djelatnosti specijalnih škola u redovito školstvo. Prihvaćeno je da se u nekim slučajevima specijalno školovanje može danas smatrati najpogodnijim oblikom školovanja za nekoje učenike s invaliditetom.

9 Zbog posebnih komunikacijskih potreba gluhih i gluhoslijepih osoba, za njihovo školovanje mogu biti prikladnije škole za takve osobe ili posebni razredi i odjeli u redovitim školama. U početnoj fazi, posebno, treba naročitu pozornost posvetiti obuci koja je osjetljiva za njihovu kulturu, što će rezultirati u efikasnoj komunikaciji i maksimalnoj nezavisnosti osoba koje su gluhe ili gluhoslijepe.

Pravilo 7. Zapošljavanje
Države trebaju priznati načelo po kome osobe s invaliditetom moraju biti ovlaštene koristiti se svojim ljudskim pravima, naročito na polju zapošljavanja. Kako u poljoprivrednim tako i gradskim područjima moraju im biti pružene jednake mogućnosti za produktivno i probitačno zapošljavanje na tržištu rada.

1. Zakoni i propisi o zapošljavanju ne smiju negativno diskriminirati osobe s invaliditetom i ne smiju postavljati zapreke njihovu zapošljavanju.

2. Države trebaju aktivno podupirati integraciju osoba s invaliditetom u otvoreno zapošljavanje. Ova aktivna potpora može se provoditi nizom mjera, kao što su profesionalno osposobljavanje, stimulativne kvotne sheme, rezervirana i posebno određena zaposlenja, zajmovi i pomoć za malu privredu, isključivo ugovaranje ili pravo priroriteta u proizvodnji, poreske olakšice, ugovorne olakšice ili druga tehnička ili financijska pomoć poduzećima koja zapošljavaju osobe s invaliditetom. Države trebaju također stimulirati poslodavce da učine razumne prilagodbe za osobe s invaliditetom.

3. Programi državnog djelovanja trebaju uključivati:

(a) Mjere za projektiranje i prilagodbu radnih mjesta i radnih prostorija kako bi bile pristupačne osobama s različitim invaliditetima;

(b) Potpora uporabi novih tehnologija i razvijanju proizvodnje pomagala, oruđa i opreme, kao i mjere za olakšavanje pristupa takvim spravama i opremi osobama s invaliditetom kako bi mogle dobiti i zadržati posao;

(c) Organiziranje odgovarajuće obuke i zapošljavanja kao i daljnja potpora, npr. osobnom asistencijom ili uslugama tumača.

4. Države trebaju pokrenuti i podupirati kampanje za prosvjećivanje javnosti sa svrhom da se nadvladaju negativni stavovi i predrasude u pogledu radnika s invaliditetom.

5. U svom svojstvu poslodavaca države trebaju stvoriti povoljne uvjete za zapošljavanje osoba s invaliditetom u javnom sektoru.

6. Države, radničke organizacije i poslodavci trebaju surađivati da bi se osigurala politika ravnopravnog primanja i napredovanja, plaća, mjera za poboljšanje radnih uvjeta radi izbjegavanja povreda i oštećenja, kao i da bi se osigurale mjere za rehabilitaciju zaposlenih koji su pretrpjeli povredu na poslu.

7. Za osobe s invaliditetom cilj uvijek treba biti dobivanje zaposlenja u otvorenom tržišnom gospodarstvu. Za osobe s invaliditetom čije potrebe se ne mogu zadovoljiti u otvorenom zapošljavanju alternativa mogu biti male jedinice zaštićenog ili potpomognutog zapošljavanja. Važno je da se kvaliteta ovakvih programa ocjenjuje po tome koliko su značajni i zadovoljavajući po pružanju mogućnosti osobama s invaliditetom da dobiju zaposlenje u otvorenom tržišnom gospodarstvu.

8. Treba poduzeti mjere da se osobe s invaliditetom uključe u programe osposobljavanja i zapošljavanja u privatnom i neoficijelnom sektoru.

9. Države, radničke organizacije i poslodavci trebaju surađivati s organizacijama osoba s invaliditetom u pogledu svih mjera kojima je cilj stvaranje mogućnosti osposobljavanja i zapošljavanja, uključujući fleksibilno radno vrijeme, posao sa skraćenim radnim vremenom, podjela posla s drugima, samozapošljavanje i podvorba osoba s invaliditetom.

Pravilo 8. Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost
Države su odgovorne za socijalnu sigurnost i pribavljanje prihoda za uzdržavanje osoba s invaliditetom.

1. Države se trebaju pobrinuti za odgovarajuću potporu osobama s invaliditetom koje su, zbog invaliditeta ili s njim povezanih faktora, privremeno izgubile prihode ili su im smanjeni, ili pak im je uskraćena mogućnost zapošljavanja. Države moraju paziti da se kod davanja potpore vodi računa o troškovima kojima su često izvrgnute osobe s invaliditetom i njihove obitelji uslijed invaliditeta.

2. U zemljama gdje postoje ili se stvaraju sustavi socijalne sigurnosti, socijalnog osiguranja ili drugih oblika socijalne skrbi za opće pučanstvo, države se moraju pobrinuti da takvi sustavi ne isključe ili ne diskriminiraju osobe s invaliditetom.

3. Države trebaju također osigurati pribavljanje potpore i socijalne zaštite pojedincima koji se skrbe o osobi s invaliditetom.

4. Sustavi socijalne sigurnosti trebaju sadržavati poticaje za obnavljanje sposobnosti privređivanja osoba s invaliditetom. Ti sustavi trebaju stvoriti ili pomoći organiziranje, razvoj i financiranje profesionalnog osposobljavanja. Također trebaju pomoći službama za zapošljavanje.

5. Programi socijalne sigurnosti trebaju također pružati poticaje osobama s invaliditetom da traže zaposlenje kako bi stvorile ili obnovile svoju sposobnost privređivanja.

6. Potpora za povećanje prihoda treba trajati sve dotle dok postoje invalidizirajući uvjeti i to na način da ne destimuliraju osobe s invaliditetom od traženja zaposlenja. Potpora treba biti smanjena ili prekinuta kad osobe s invaliditetom postignu adekvatan i siguran prihod.

7. U zemljama gdje se socijalna sigurnost u velikoj mjeri ostvaruje u privatnom sektoru treba poticati lokalne zajednice, dobrotvorne organizacije i obitelji da razviju mjere samopomoći i stvore pobude za zapošljavanje ili djelatnosti vezane za zapošljanje osoba s invaliditetom.

Pravilo 9. Obiteljski život i osobni integritet
Države trebaju poticati puno sudjelovanje osoba s invaliditetom u obiteljskom životu. Trebaju promicati njihovo pravo na osobni integritet i paziti da zakoni ne diskriminiraju osobe s invaliditetom u pogledu spolnih veza, braka i roditeljstva.

1. Osobama s invaliditetom treba omogućiti da žive sa svojim obiteljima. Države trebaju dati poticaj da se u obiteljsko savjetovanje uključe odgovarajući sadržaji koji se odnose na invaliditet i njegov utjecaj na obiteljski život. Obiteljima koje imaju člana s invaliditetom trebaju biti pružene mogućnosti prekida u radu i korištenja usluga tuđe pomoći. Države moraju ukloniti sve nepotrebne zapreke osobama koje žele biti staratelji ili usvojiti dijete ili odraslu osobu s invaliditetom.

2. Osobama s invaliditetom ne smije se uskratiti mogućnost doživljavanja spolnosti, da uspostave spolne odnose i ostvare roditeljstvo. Uzimajući u obzir da bi osobe invaliditetom mogle imati poteškoća kod stupanja u brak i zasnivanja obitelji, države trebaju podupirati stvaranje mogućnosti odgovarajućeg savjetovanja. Osobama s invaliditetom moraju biti jednako kao ostalim građanima dostupne metode planiranja obitelji kao i informacije o spolnom funkcioniranju njihovih tijela, pružene na njima pristupačan način..

3. Države trebaju promicati mjere za mijenjanje negativnih gledanja na brak, spolnost i roditeljstvo osoba s invaliditetom, osobito djevojaka i žena, koja još uvijek prevladavaju u društvu. Treba poticati medije da odigraju važnu ulogu u uklanjanju ovakvih negativnih stavova.

4. Osobe s invaliditetom i njihove obitelji trebaju dobivati pune informacije o mjerama opreza pred spolnim i drugim oblicima zloporaba. Osobe s invaliditetom posebno su podložne zloporabi u obitelji, užoj zajednici ili u ustanovama pa trebaju biti upućene kako zloporabu izbjeći, i kako je prepoznati kad se dogodi pa treba takav čin prijaviti.

Pravilo 10. Kultura Države se trebaju pobrinuti da osobe s invaliditetom budu integrirane i da mogu sudjelovati u kulturnim djelatnosti na ravnopravnoj osnovi.

1. Države trebaju osigurati da osobe s invaliditetom imaju prilike iskoristiti svoje kreativne, umjetničke i intelektualne potencijale, ne samo za svoje vlastito dobro već i za obogaćivanje zajednice u kojoj žive, bila ona seoska ili gradska. Primjeri su takvih aktivnosti ples, glazba, književnost, kazalište, likovne umjetnosti, slikanje i kiparstvo. U zemljama u razvoju posebno treba staviti naglasak na tradicionalne i suvremene umjetničke forme, kao što su lutkarstvo, recitacija i pričanje priča.

2. Države trebaju promicati za osobe s invaliditetom pristupačnost i mogućnosti korištenja prostora za kulturne priredbe i usluge, kao što su kazališta, muzeji, kina i knjižnice.

3. Države trebaju dati poticaj za stvaranje i uporabu specijalnih tehničkih uvjeta da bi književnost, filmovi i kazališta postali pristupačni osobama s invaliditetom.

Pravilo 11. Rekreacija i šport
Države će poduzeti mjere da osobe s invaliditetom imaju jednake mogućnosti za rekreaciju i šport.

1. Države trebaju uvesti mjere kako bi mjesta za rekreaciju i šport, hoteli, plaže, športska igrališta, gimnastičke dvorane, itd. bila pristupačna osobama s invaliditetom. Takve mjere trebaju obuhvatiti pomoć djelatnicima u rekreacijskim i športskim programima, uključujući projekte za razvoj metoda pristupačnosti i participacije, te programa informiranja i osposobljavanja.

2. Turistički organi, putničke agencije, hoteli, dobrovoljne organizacije i drugi koji se bave rekreacijskim djelatnostima ili putovanjima trebaju svoje usluge pružati svakome, vodeći računa o posebnim potrebama osoba s invaliditetom. Potrebno je organizirati prikladnu obuku da bi se ovaj proces potpomogao.

3. Športske organizacije treba poticati da razvijaju mogućnosti za sudjelovanje osoba s invaliditetom u športskim aktivnostima. U nekim slučajevima same mjere za pristupačnost mogu biti dovoljne da se pruži mogućnost sudjelovanja. U drugim slučajevima bit će potrebne posebne prilagodbe ili posebne športske igre. Države trebaju poduprijeti sudjelovanje osoba s invaliditetom u nacionalnim i internacionalnim športskim priredbama.

4. Osobama s invaliditetom koje sudjeluju u športskim djelatnostima treba omogućiti obuku i trening iste kvalitete kao ostalim sudionicima.

5. Organizatori športa i rekreacije trebaju konzultirati udruge osoba s invaliditetom kad planiraju pružanje svojih usluga osobama s invaliditetom.

Pravilo 12. Religija
Države trebaju poticati mjere za ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u vjerskom životu zajednica u kojima žive.

1. Države trebaju poticati, u dogovoru s vjerskim vlastima, mjere za uklanjanje diskriminacije pa učiniti vjerske djelatnosti dostupne osobama s invaliditetom.

2. Države trebaju podupirati pružanje informacija o pitanjima invalidnosti vjerskim ustanovama i organizacijama. Države također trebaju poticati vjerske vlasti da informiranje o invalidskoj politici uključe u programe izobrazbe za vjerske profesije kao i u programe pouke o vjeri.

3. Također trebaju olakšati dostupnost vjerske literature osobama s oštećenjima osjetila.

4. Države i/ili vjerske organizacije trebaju se savjetovati s organizacijama osoba s invaliditetom kod uvođenja mjera za ravnopravno sudjelovanje u vjerskim djelatnostima.

PREDGOVOR
Stanje i sadašnje potrebe
Dosadašnje međunarodno djelovanje
Prema Standardnim pravilima
Svrha i sadržaj Standardnih pravila o izjednačivanju mogućnosti za osobe s invaliditetom.
Temeljni pojmovi invalidske politike

UVOD
I. PREDUVJETI ZA RAVNOPRAVNO SUDJELOVANJE
Pravilo 1. Razvijanje svijesti
Pravilo 2. Zdravstvena zaštita
Pravilo 3. Rehabilitacija
Pravilo 4. Pomoćne službe

II. PODRUČJA OSTVARIVANJA RAVNOPRAVNOSTI
Pravilo 5. Pristupačnost
Pravilo 6. Odgoj i izobrazba
Pravilo 7. Zapošljavanje
Pravilo 8. Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost
Pravilo 9. Obiteljski život i osobni integritet
Pravilo l0. Kultura
Pravilo 11. Rekreacija i šport
Pravilo 12. Religija

III. MJERE ZA PRIMJENU
Pravilo 13. Informiranje i istraživanje
Pravilo 14. Kreiranje politike i planiranje
Pravilo 15. Zakonodavstvo
Pravilo 16. Ekonomska politika
Pravilo 17. Koordinacija djelovanja
Pravilo 18. Organizacije osoba s invaliditetom.
Pravilo 19. Izobrazba osoblja
Pravilo 20. Nadzor i ocjenjivanje programa o invalidnosti na razini države, u svezi s primjenom Pravila
Pravilo 21. Tehnička i ekonomska suradnja.
Pravilo 22. Međunarodna suradnja.

IV. MEHANIZAM ZA NADZOR