Što je to znakovni jezik?

Jerko Ban

Krenemo li od činjenice da je komunikacija izmjena informacija, i ako si posvjestimo iskustvo komunikacije iz svakodnevnog života dolazimo do zaključka da ljudi komuniciraju na više različitih načina i razina. Prosječni čovjek u komunikaciji najviše koristi govorni jezik, ali prenošenju informacije ne sastoji se samo u izgovaranju riječi, već i u mimici, gestikulaciji i drugim pokretima tijela koji uključuju znakove i simbole. Mahanje rukom u znak pozdrava, prijeteće mahanje kažiprstom, gore uzdignut palaca samo su neki primjeri. Sasvim je normalno da čovjek gestikulira i da koristi poznate znakove i simbole, te “pomoćne” pokrete ruku i cijelog tijela da se bolje izrazi. Jeste li ikada pokušali objasniti kako se veže čvor na cipeli sjedeći na rukama? Jeste li ikad ikome uspjeli objasniti što su to spiralne stepenice držeći ruke u džepovima? Jeste li ikada vidjeli prometnika koji se ne koristi znakovima? Jeste li vidjeli burzovne mešetare kako se sporazumijevaju u prepunoj dvorani?

Sve su to primjeri iz svakodnevnice “običnih” ljudi i profesionalaca. I svi tu primjeri prihvaćaju se kao nešto normalno i redovito. Jeste li, međutim, ikada vidjeli dvije osobe kako razgovaraju na znakovnom jeziku? Možda ste na televiziji vidjeli tumača za osobe oštećena sluha? Ako ste pažljivije promatrali možda ste uočili neke znakove i pokrete ruku koji su vam se činili razumljivim, možda ste pomisli da je riječ o nekoj vrsti pantomime. Znakovni jezik, međutim, nije pantomima, iako joj je u nekim segmentima sličan.

“Pravi” znakovni jezik je jezik koji se sastoji od pokreta ruku i tijela, izraza lica, ručne abecede i znakova. Ovaj jezik ima vlastitu gramatiku i sintaksu koja se razvila neovisno o govornom jeziku. U stručnim krugovima već se nekoliko godina govori: “Kao što znamo, znakovni jezik ima vlastitu gramatiku i sintaksu koja se razvila neovisno o govornom jeziku”, ali puno “običnih" ljudi (i poneki “stručnjak”) imaju drukčije mišljenje. Naime, postoji i mišljenje da je znakovni jezik inferioran u usporedbi s govornim jezikom i da nije dostatan za dobru komunikaciju. Često se takvo mišljenje zasniva na predrasudama i ideologijama (o tome više u drugim tekstovima).

Je li znakovni jezik univerzalan?

Nije. Postoji, međutim, međunarodni znakovni jezik, gestuno, koji se gotovo isključivo koristi na međunarodnim susretima gluhih. Među pojedinim nacionalnim znakovnim jezicima postoje manje ili veće sličnosti, ali svaki je znakovni jezik različit slično kao što su različiti i svi “govorni” jezici.

Hrvatski znakovni jezik?

Pretpostavlja se da u svakoj naciji u kojoj postoje barem u nekoj mjeri organizirane veće skupine gluhih osoba postoji i nacionalni znakovni jezik. U Hrvatskoj se koristi znakovni jezik koji ima regionalnih razlika, ali je u svojoj strukturi i u najvećem broju znakova jednak u cijeloj zemlji. Hrvatski znakovni jezik (za sada) nije standardiziran. Možemo li onda govoriti o hrvatskom znakovnom jeziku? Neki stručnjaci zastupaju mišljenje da se ne može govoriti o znakovnom jeziku u punom smislu ukoliko taj jezik nije standardiziran i/ili da je leksički obrađen, tj. da postoji rječnik konkretnog znakovnog jezika. Tu bi se moglo postaviti sljedeća pitanja: gdje se pronalazi taj jezik koji se standardizira? Je li taj jezik postojao i prije standardizacije ili je tijekom standardizacije “stvoren”? Čini se da je u slučaju standardizacije prikladnije govoriti o službenom znakovnom jeziku, nego o nacionalnom znakovnom jeziku. U nas je posljednjih nekoliko desetljeća prevladavao isključivi oralizam koji je uzrokovao stagnaciju u svekolikom razvoju kulture gluhih, pa i razvoja znakovnog jezika.

Krajnje je vrijeme da se priključimo razvijenim zemljama u nastojanju da se znakovni jezici sačuvaju, standardiziraju i razvijaju. Da bi se to postiglo nužno je da se znakovni jezik uvede u škole kao najbolji način na koji se prenose informacije gluhih đacima i studentima (o tome više u tekstovima o obrazovanju). To bi, u ostalom, bilo ispunjenje onog na što smo se obvezali potpisivanjem povelje Ujedinjenih naroda 48/96.