Mrzimo li čujuće?

Jack Levesque

DCARA News, 1991

“Zašto gluhi mrze čujuće?” nedavno me pitala čujuća osoba.

Mrze čujuće? Kad mi se pred očima stvorila slika moje majke i brata, moje supruge i mojih kćeri, prijatelja i ljudi s kojima radim, mogao sam reći samo ovo: “Ništa nije dalje od istine”.

Gluhi ljudi ne mrze čujuće ljude.

Mi ne mrzimo engleski jezik.

Mi ne mrzimo govor.

Mi ne mrzimo očitavanje s usana.

Ono što mrzimo su bolna iskustva kroz koja smo svi prošli da bi naučili vještine koje će nas “osposobiti” za ovaj “čujući svijet”.

Naši roditelji i učitelji, prestravljeni onim u što će se naš život kao hendikepiranih osoba pretvoriti, iz ljubavi, ali pogrešnim nastojanjima da učine dobro, izlagali su nas satima i satima uvježbavanja, ponavljanja, prigovaranja i neuspjeha da bi nas naučili čitati, govoriti i razumjeti govorni jezik. Neki od nas su bili uspješni u tome, ali većina nas nikada nije uspjela pomoću tradicionalnih metoda. Jednostavno, ostali smo jednako gluhi kao što smo i prije bili.

Sada vam kažemo hvala na trudu i slažemo se da će nam te vještine pomoći, ali, kao što bi rekao Frank Sinatra, pustite nas da to obavimo na naš način.

Da bi gluha osoba bila dobro opismenjena, uspješna u govoru i čitanju s usana, moramo razviti vlastite metode poučavanja.

Čujući i gluhi ljudi godinama raspravljaju o razvoju jezika u djece. Budući da sve više stručnjaka proučava jezik gluhe djece, shvaćamo da smo polazili od pogrešnih pretpostavki. Postoje brojni dokazi da će gluha djeca čiji roditelji slabo poznaju znakovni jezik, spontano razviti sintaksu znakovnog jezika. To dokazuje da je znakovni jezik prirodan za gluhu djecu. Stručnjaci shvaćaju da je maloj gluhoj djeci znakovni jezik potreban. Ne oralni jezik. Ne oralni jezik preveden na znakovni jezik (S.E.E.)….JEZIK.

Mi gluhi ne smatramo da gluha djeca trebaju postati “poput čujuće” ili normalizirana. Mi smo drugačiji i to nije ništa loše.

Ali strahujemo od pomisli što se može dogoditi s gluhim djetetom kada krene u školu. Ako bude kao i do sada, ono će najvjerojatnije biti uključeno u redovnu školu ili razred za djecu s posebnim potrebama, s jednim, dvoje ili niti jednim drugim gluhim djetetom. Barem 75% svih redovnih programa odgovara tom opisu – to znači više od 26000 djece koja osjećaju da su ona jedina “različita”.

Ove brojke nas trebaju zastrašiti. Ne možemo zamisliti gori slučaj ili restriktivniju okolinu. Dodajte toj slici sljedeće: učitelje koji ne poznaju znakovni jezik i nemaju diplomu za obrazovanje gluhih, loše tumače, pun razred djece s različitim drugim hendikepima, “nenapisani program”, kako to elokventno opisuje Merv Gerretson i činjenicu da je Vrhovni sud propisao da zakon PL 94-142 ne podrazumijeva kvalitetno obrazovanje za gluhu djecu – samo adekvatno - i možemo početi tugovati zajedno s roditeljima zbog djetetove gluhoće.

To je točna slika obrazovanja gluhih danas. Roditeljima od trenutka dijagnosticiranja gluhoće liječnici i audiolozi, koji dijele patološko/medicinsko shvaćanje gluhoće, daju pogrešne informacije. Mnogi od njih pokušavaju “popraviti” gluhoću, iznoseći je na tržište. Nakon toga susreću učitelja koji nema diplomu za obrazovanje gluhih, minimalno poznaje ili uopće ne poznaje znakovni jezik i vjerojatno nikada nije susreo odraslu gluhu osobu.

Kada će tome doći kraj? Kada gluhi ljudi dobiju moć, tada. Trebati će godine da do toga dođe, ali lopta se kotrlja. Gluhi ljudi, koji su gluhi od djetinjstva, počinju uspijevati i njihov uspjeh će utrti put.

Hoće li se stavovi preokrenuti? Hoćemo li kao zajednica gluhih tražiti odštetu ili “osvetu” zbog našeg neuspjelog obrazovanja? Mrzimo li čujuće ljude koji su ga stvorili?

Apsolutno ne. Znamo da su imali čiste motive. Znamo da su djelovali na temelju najboljih informacija koje su imali. Omogućili su nam da vidimo obje strane i, zbog našeg obrazovanja, mi smo danas jedini stručnjaci.

Vidimo novu ulogu za čujuće ljude u našem svijetu. Vidimo ih kao roditelje, podršku, savjetnike. Imamo puno ljubavi i poštovanja za ono što su čujući učinili, za ohrabrivanje i neizmjernu podršku. Znamo da oni koji nas zaista podržavaju razumiju našu potrebu da vodimo i poučavamo mi sami.

Zato, mala gluha bebo, dobro došla u svijet gluhih. Radimo što brže možemo na tome da shvatiš da si potpuna i inteligentna osoba. Obećajemo ti da ćemo tvoje djetinjstvo učiniti periodom uzbudljivog učenja, nade i snova o budućnosti bez ograničenja. Tvoji su roditelji također dio naše zajednice i dočekujemo ih raširenih ruku. Pokazati ćemo im da ćeš biti njihov ponos i veselje, radeći i uspijevajući u ovom GLUHO/ČUJUĆEM SVIJETU.

Prijevod teksta s Interneta: Vesna Ivasović