Uvod

Stručni članci i osobna razmišljanjakoja ćete pronaći na ovim stranicama namijenjeni su svima koji se zanimaju za znakovni jezik i obrazovanje osoba s oštećenim sluhom, ali i kulturu Gluhih o kojoj se, na žalost, malo govori. Naš cilj je da se čim više ljudi upozna s raznim pogledima, stavovima i teorijama koje su vezane za tu tematiku, ali najvažnije nam je da informacije dođu do roditelja gluhe i nagluhe djece. U Hrvatskoj je već desetljećima službeno zastupljena samo jedna škola, jedna metoda obrazovanja koja se najčešće naziva isključivi oralizam. Jedna od pretpostavki takve škole je da uporaba znakovnog jezika šteti učenju govornog jezika, ali rezultati mnogih suvremenih istraživanja dokazuju da to nije točno. Činjenica je da su gluha djeca gluhih roditelja emocionalno stabilnija, imaju zdraviji osjećaj sigurnosti i samopoštovanja te razvijenije socijalne vještine od gluhe djece čujućih roditelja koji ne rabe znakovni jezik u komunikaciji sa svojom djecom. Naravno, bitne su razlike od gluhorođene djece i one djece koja imaju manja oštećenja sluha ili su izgubila sluh nakon što su naučila govoriti (postlingvalna gluhoća). Najveći broj tekstova je o prelingvalno gluhim osobama i osobama s teškim oštećenjima sluha, ali uključili smo i druge tekstove s temama kao što su kohlearni implant i zakoni o zaštiti osoba s posebnim potrebama.

Posljednjim godinama (počevši od 1980., s povećanom svijesti i prihvaćanjem znakovnog jezika) postalo je jasno da se prema gluhima može zauzeti samo jedan od dva oprečna stava. Iako ta dva stava različiti autori različito imenuju mi ćemo se držati sljedećeg nazivlja: jedan stav je ‘patološki model’, a drugi ’kulturološki’. Od presudne je važnosti koji od ta dva stava imate jer će oba odrediti način na koji ćete se odnositi prema zajednici Gluhih. Doista, patološki će model, barem u nekim od svojih ekstremnih manifestacija, nastojati zanijekati i samo postojanje zajednice Gluhih.

Patološki pogled na Gluhe osobe također se naziva i kliničko-patološki ili medicinski model. Bitna osobina tog modela je da se ponašanje i vrijednosti ljudi koji čuju prihvaćaju kao norme i standardi i usredotočuje se na to kako Gluhi izlaze iz tih okvira (na njihovu “devijantnost”). To je stav kojeg su se tradicionalno držali većinom čujući profesionalci koji su u dodiru s Gluhima samo na profesionalnoj razini. To je na neki način pogled “outsidera” – pogled koji se usredotočuje na to kako su Gluhe sobe različite od onih koji čuju i te se razlike vrednuju negativno. To je također pogled na Gluhe kao na ljude s kojima nešto nije u redu, nešto što se može i mora “popraviti”. Oni koji imaju patološki pogled na Gluhe mogli bi zajednicu Gluhih definirati kao:

  1. skupinu ljudi kojoj oštećenje sluha ometa (sprječava) normalno učenje govora
  2. skupinu ljudi koja ima teškoća u komunikaciji i učenju zbog oštećenja sluha.
  3. skupinu ljudi koja nije “normalna” jer ne čuje.

Trebalo bi biti prilično lako vidjeti da taj, patološki, pogled rezultira paternalističkim i opresivnim ponašanjem i stavovima prema Gluhima. Takav način postupanja s Gluhim nedavno je nazvan “audizmom” kako bi se istakla činjenica da takav pogled ima sličnosti s drugim paternalističkim stavovima kao što su rasizam, seksizam i antisemitizam.

Patološki pogled je u oštrom kontrastu s pogledom koji se temelji na rezultatima lingvističkih i socioloških istraživanja, tj. s kulturološkim pogledom. Kulturološki pogled prihvaća složeni skup čimbenika koje treba uzeti u obzir kada se proučava zajednica Gluhih. Upravo zbog tog čimbenika vrlo je teško definirati zajednicu Gluhih. Oni koji imaju kulturološki pogled na Gluhe mogli bi zajednicu Gluhih definirati kao:

  1. skupinu ljudi koja dijeli zajednički način komunikacije (znakovni jezik) koji daje osnovu za povezanost i identitet skupine,
  2. skupina ljudi koja dijeli zajednički jezik i zajedničku kulturu,
  3. one kojima je primarni način komunikacije sa svijetom vizualan i koji koriste vizualni znakovni jezik.

Odlučiti koji ćete stav prema Gluhima zauzeti od presudne je važnosti zato što će u velikoj mjeri odrediti vaš odnos prema zajednici Gluhih. Vaš stav prema jeziku i kulturi Zajednice odredit će vaš pogled na Gluhe – držat ćete se ili medicinskog/patološkog ili kulturološkog stava.

Naš pristup je kulturološki i zato ćemo, kada spominjemo osobe s oštećenim sluhom u kontekstu zajednice koja koristi znakovni jezik i ima svoju specifičnu kulturu, ‘Gluhi’ pisati s velikim početnim slovom.

Zbog svega navedenog jasno je da je govoriti i pisati o znakovnom jeziku nemoguće bez uključivanja tema kao što su kultura i obrazovanje Gluhih i nagluhih osoba jednostavno zato što je to neodvojivo. Međutim, mišljenja o najboljoj metodi obrazovanja Gluhih su podijeljena. Želimo upozoriti da se voditelj ovog projekta i studenti koji sudjeluju i njegovoj izradi ne slažu sa svime što je sadržano u tekstovima, ali smatraju da je poželjno da se iznesu razna mišljenja.

Voditelj projekta