Informacija i neznanje

Daria Ivannišević

Definirajmo prvo pojmove 'informacija' i 'neznanje':

Znanje je vladanje informacijama, a informacije podaci koji se prikupljaju čitanjem, slušanjem, razgovorom i gledanjem. Što su veće udaljenosti između izvora informacije i primatelja informacije to se one teže primaju. Gluhima nedostatak sluha smanjuje mogućnosti prikupljanja informacija.

Može se reći da je neznanje nedostatak informacija bez obzira na to je li osoba prikraćena za informacije iz opravdanih ili neopravdanih razloga.

U svakodnevnom životu gluhe osobe rade mnoge uobičajene stvari kao i čujući: čitaju, kupuju, odlaze na posao, gledaju TV-a, razgovaraju s prijateljima i obitelji, putuju... Žive normalan život kao i drugi. Gluhi komuniciraju međusobno i s čujućima.

Zamislimo situaciju u kojoj gluha osoba želi kupiti kartu za vlak! Gluha osoba zamoli kartu govoreći što jasnije i razumljivije može, a na to prodavač samo klima glavom ili samo kaže "NEMA" (iako je bilo karata!). Prodavač NIJE ZNAO reagirati jer se nikad nije našao u takvoj situaciji. On kao i mnogi drugi NIKAD nije imao iskustva susreta s Gluhima. Gluhi začuđen odlazi bez karte. To je samo jedan primjer kojeg želim objasniti.

U komunikaciji između gluhe i čujuće osobe došlo je do "kratkog spoja". Prodavač je pokazao neznanje u sporazumijevanju s gluhima.

Sad se postavlja pitanje koja znanja su prodavaču potrebna. Treba znati da gluhi očitavaju s usana. Mogao bi se sporazumjeti znakovnim jezikom ili bi se mogao sporazumjeti pisanjem. Nikako nije potrebno govoriti glasnije.

Inicijativa gluhe osobe može pomoći čujućoj da se sporazumiju. Jedan je način pokazivanje iskaznice s tekstom:
"Ja sam gluha osoba. Molim Vas, govorite mi polako ili napišite na papir. Hvala!".
Drugi način je da ponovi pitanje u drugom kraćem obliku kao npr. "Karta, Split".

Gluha osoba ne bi se trebala sramiti ako ne dođe do uspješne komunikacije. Za sporazumijevanje su potrebne dvije strane i obje su jednako odgovorne. Uvijek postoji bar neki način da se gluha i čujuća osoba sporazumiju.

Smatram da bi svaka osoba koja radi s ljudima (npr. liječnici, prodavači karata itd.) trebala steći znanja o tome kako komunicirati s gluhima. Moja prijateljica doktorica sama je izrazila želju da nauči znakovni jezik kako bi lakše komunicirala s gluhim pacijentima. U naprednijim zemljama kao npr. u Švedskoj čak i u dućanu prodavači koriste znakovni jezik jer žele komunicirati s gluhim mušterijama.

I ja sam imala mnogo sličnih situacija, a posebno mi se urezao u pamćenje jedan slučaj iz studentskih dana. Za vrijeme jednog ispita zamolila sam profesora da mi polako govori jer očitavam s usana, i on se stvarno trudio govoriti polako i nekako smo se sporazumijevali. Međutim, na kraju položenog ispita iznenadilo me njegovo pitanje zašto imam problema s govorom!? Iako se radi o sveučilišnom profesoru, on ipak nije znao da gluhe osobe imaju "problema" s govorom.

Gluhima je svaka Informacija važna, a danas je do nje lakše doći nego prije. U današnje vrijeme svjetska globalna mreža Internet igra važnu ulogu u širenju informacija i svatko može putem Interneta steći mnoga znanja. Vjerujem da će Internet i Gluhima promijeniti svijet.

Internet nam može nadomjestiti telefon. Vjerujem da ćemo jednog dana preko Interneta kupovati karte za vlak i na taj izbjeći nesporazume s prodavačima.

Dakle, svakom čovjeku su potrebne informacije. Pomozimo jedni drugim da dođemo do informacija, da steknemo što više znanja.

Daria Ivanišević