Gluhi učenici osjećaju glazbu

Tara McLain
Statesman Journal

Preuzeto iz: DeafToday
Iz: Ritam sekcija Akademije iz Salema u posjetu Škole za Gluhe u Oregonu
Copyright 2004 Statesman Journal, Salem, Oregon

U bilo kojoj drugoj publici bilo bi nepristojno govoriti.
Ali ne tijekom ove izvedbe i ne u ovoj publici.
Osnovnoškolci Škole za Gluhe u Oregonu bilo su u uzbuđeni zbog vibracija zvukova ritmičke sekcije. Dok su mladi iz Kršćanske škole Akademije u Salemu pucketali, tapkali i kuckali na svojim instrumentima dječje ruke i lica izražavala su njihovu uzbuđenje.
S prvim udarcem o bas bubanj široki osmjesi raširili su se na mladim dječjim licima. Stavili su svoje ruke na binu kako bi što bolje osjetili vibracije timpana, cimbala, zvonaca i doboša koji su bili pred njima.
"Slušajte glasne i tihe tonove, brze i spore," rekla im je Kami Hettwer, voditeljica ritam sekcije, a njihova učiteljica prevodila im je na ASL (američki znakovni jezik.)
Ritam sekcija nešto je novo u Akademiji u Salemu, i Hettwer je tražila mjesto gdje bi mogli nastupiti. Hettwer ima nešto iskustva u terapiji glazbom i smatrala je da bi ritam sekcija bila dobra prigoda za gluhe đake da iskuse glazbu.

Djevojčica iz vrtića, Kasala Hunter oponašala je Loren Sheets koje je svirala na dobošu. Lucio Huerta migoljio je po bini i cičao od veselja.
Gluhi učenici, godišta od 5 do 21, došli su sa svih strana države.
Neki su tjedan proveli u domu i vratili se kući slijedeći vikend; druge su dovezli u školu s područja Mid-Valley-a.
To su djeca s različitim oštećenjima sluha. Neke nose slušne aparate, a neki ne, rekla nam je Charlotte Iliff, supervizor u osnovnoj i srednjoj školi.
"Jeste li čuli?" pitala je Hettwer nakon što je njezina skupina izvela djelo "Simulirana asimilacija."
"Jeste li osjetili?"
Djeca su kimala glavom.
Kada je izvedba završola, Hettwer je pozvala 20 djece da sami sviraju.
Uslijedila je zabavna kakofonija.
Lucio je dojurio do timpana udario tročetvrtinski ritam. Slijedio je bas bubanj po kojem je lupao ritmom za marširajuću grupu. Njegova učiteljica, Margaret Boyd, jedva ga je pratila dok je jurio do doboša, pa do cimbala i zvona.
Njegov osmjeh bio je stalan kao i njegov takt.

 

Preveo: Jerko Ban