Ja sam Angel Naumovski

Angel Naumovski

Ja sam Angel Naumovski i gluha sam osoba. Imam fakultetsku diplomu. Svi u mojoj obitelji su čujući. Svi vršnjaci i kolege iz osnovne i srednje škole, čak i fakulteta bili su čujući. Trenirao sam u čujućem košarkaškom klubu. Znači, ja sam živio u čujućem svijetu, u kojem i sad živim, odnosno ja sam integriran u čujuću sredinu od svoje 8 godine života. Mnogo je čujućih osoba koje su me pokušale skužiti. Rezultat? Katastrofa!

Bez uvrede moji čujući, ali kad sam s mojim gluhima, s kojima sam se povremeno družio za vrijeme osnovne škole, s kojima sam se družio skoro 24 sata na dan za vrijeme srednje škole i sve do sada, osjećam se sretno, opušteno i neugroženo. Znao sam da ću znati o čemu se govori, nisam se trebao truditi da razumijem, nisam trebao prekidati raspravu s molbama da mi ponavljaju jer ne razumijem ili nisam sve stigao razumjeti. Unatoč mom dobrom govoru (kako kažu neki ljudi jako dobrog sluha i oni koji su ikada bili u kontaktu sa gluhim osobama) ne mogu se i neću pohvaliti kako je moj govor «mrak.» Uvijek sam bio u situacijama kad me nisu mogli razumjeti, i uvijek ću biti. Neki ljudi vele da bez govora nema uspjeha...

Donekle su u pravu, ja sam zahvaljujući mom dobrom govoru uspio napraviti neke stvari s kojim se neki ponose čak i više od mene. Koje čudo?! Umjesto da ja budem najsretniji što sam nešto postigao biti će od mene sretnijih i još će sebe uvrstiti u krug zaslužnih ili djelomice zaslužnih za moje uspjehe. Dobro, ako im je to tako važno i stalo do toga..., neka im bude! Unatoč uvjeravanjima nekih osoba da sam potpuno osposobljen da budem samostalan i da živim svoj život, ja nisam samostalan i ne živim svoj život, još sam uvijek ovisan. Unatoč mom dobrom govoru, nezaposlena sam osoba. Ne mogu se zaposliti u struci. Tu struku sam studirao 6 godina i bio sam sretan što sam završio to što sam kao dječak sanjao. A sad, unatoč slanju stotina molbi za popune radnih mjesta niti jednom me nisu zvali na razgovor. Nema veze što su primili nekog drugog, hvala Bogu, jer uvijek će samo jedan biti primljen na jedno radno mjesto, no boli me nikada nisu niti zvali na razgovor, nikada mi nisu dali priliku pa pokažem tko sam, što sam, što znam, koje su moje kvalitete, kakvo iskustvo i vrhunske rezultate imam. To, očito, njih ne zanima jer čim u molbi napišem da sam GLUHA osoba ostajem zarobljen u kuli bez prozora i vrata.

Jednom mi se pružila prilika da indirektno postavim pitanje jednoj visokoobrazovanoj osobi što misli o gluhim osobama na mom radnom mjestu, ona je naglašavam visokoobrazovana osoba i reagirala tako jadno i primitivno da nisam mogao vjerovati svojim vlastitim očima tj. za nju je sluh presudan i eliminacijski, a imam diplomu, kompetentna sam osoba, ispunjavam sve uvjete i imam nešto iskustva. A kako tek razmišljaju osobe sa SSS, PKV i NKV spremom, ne usuđujem se ni pomisliti. Naravno, nisu oni krivi što su puni predrasuda, što nemaju pojma o nama gluhima, koji nisu nikada bili u kontaktu sa gluhim osobama. Još veća je fora što mi, Gluhi, nismo jedini koji osjećaju nepravdu nego i mnoge manjine (homoseksualci, Romi, Srbi, razni pokreti žena, ....) što se kod nas gleda pod povećalo stavlja ono što apsolutno nema veze s stvarnošću. Koliko god bili superiorni, bili kompetentni i imali dobre rezultate u svom području ipak će se naći neki razlog koji će biti dovoljno argumentiran samo njima, da ne zadovoljimo njihove uvjete.

Nije samo problem u društvu nego i u nama što nismo jedinstveni i čvrsti u svojim zahtjevima, potrebama i željama. Neke spomenute manjine svaki dan se ustrajno bore za svoje prava izlazeći u javnost, TV, tiskovine, organiziraju svoje tribine, marševe, imaju svoje predstavnike na jako dobrim mjestima – radna tijela, povjerenstva, gradskim uredima, ministarstvima, čak i u saboru... Kad god vidim kako na TV, u novinama ili na sastancima netko, tko nije gluha osoba, govori u naše ime ili nas predstavlja, mrak mi pada na oči. Ne zbog toga, što su se te osobe izborile za svoje položaje, nego samo zbog činjenice da smo mi to dozvolili, dopustili i ništa (ama baš ništa) ne poduzeli da bude gluha osoba ta koja će znati reći i koji će sigurno biti efikasnija i uvjerljiva u svojim zahtjevima, željama i potrebama. Još me više živcira kako mi svoja nezadovoljstva sa našim predstavnicima prikazujemo i rješavamo na potpuno pogrešnim mjestima (kafići, klubovi, ....), umjesto da se skupimo na pravom mjestu i u pravo vrijeme i javno i konkretno kažemo i konačno učinimo što nam zaista treba. Kad sam rekao da sam ovisna osoba, mislio sam uglavnom na prijem informacija.

Moram ovisiti o drugim osobama (uglavnom čujućima) jer informaciju će čuti prvo oni čujući, a mi gluhi ćemo nekako primijetiti ili «čuti» od pravih čujućih prijatelja kojih je malo. Ne možemo telefonirati, ne možemo gledati (razumjeti) TV, slušati radio niti biti na javnim skupovima, tribinama.... Unatoč modernoj tehnologiji (e-mail i SMS poruke) kod nas još uvijek na snazi vlada telefon i brzo dogovaranje nego pisanje e-maila/SMS poruka koje zna oduzeti malo više vremena. (uključivanje kompjutera, pokretanje programa za pisanje e-maila, pisanje e-mail poruke, spajanje na tel. liniju, slanje poruke, isključivanje, čekanje na odgovor..., da ne spominjem pisanje SMS poruka). Čim se pročuje neka dobra prilika koja će prohujati zdravim ušima svjetlosnom brzinom, mi sa nezdravim ušima ostati ćemo kratkih rukava jer smo malo sporiji, a i time manje poduzetniji. Nije ni čudo što nas zovu usporenima. Jeste li znali da mnogi (ne bi se začudio i visokoobrazovani) ne znaju razliku između gluhih, gluhonijemih, gluhoslijepih i mentalno retardiranih? Koliko sam se puta našao u situaciji da sam na mjestima javne službe (dućani, tržnice, gradski uredi, šalteri u pošti itd.) morao trpjeti upitne poglede službenika iz kojih mogu lako pročitati kako me svrstavaju u kategoriju manje vrijednih, nesposobnih...

U toj situaciji sam se našao milijun puta i opet ću se naći (to je sigurno!), ali jedno znam: to me više neće pokolebati. Ustrajat ću u želji da probudim sve gluhe koji me znaju ili ne znaju te da se ujedinimo i konačno napravimo ono što treba i zadovoljava nas.

E-mail Angel